1/2021
Članci

PROSVETNA POLITIKA KRALjEVINE ALBANIJE NA KOSOVU I METOHIJI TOKOM DRUGOG SVETSKOG RATA

Objavljeno 2021-04-29

Ključne reči

  • Kosovo i Metohija,
  • obrazovanje,
  • Drugi svetski rat,
  • Velika Albanija,
  • Ernest Kolići,
  • Fadilj Hodža,
  • Zekerija Redža
  • ...Više
    Manje

Kako citirati

VUKADINOVIĆ, I. (2021). PROSVETNA POLITIKA KRALjEVINE ALBANIJE NA KOSOVU I METOHIJI TOKOM DRUGOG SVETSKOG RATA. Tokovi Istorije. https://doi.org/10.31212/tokovi.2021.1.vuk.109-132

Apstrakt

Fašistički režim Kraljevine Albanije tretirao je obrazovanje kao jedan od ključnih elemenata svoje politike na Kosovu i Metohiji tokom Drugog svetskog rata. Više stotina prosvetnih radnika iz „Stare Albanije“ upućeno je na ovaj prostor sa ciljem učvršćivanja albanske nacionalne svesti i kulture. Prosvetna politika Tirane nije nailazila na podršku italijanskih organa u vlasti, što je dovodilo do čestih nesuglasica između dve strane. Nakon oslobođenja 1944. godine Komunistička partija Jugoslavije je odlučila da, usled nedostatka prosvetnog kadra, učitelje iz obrazovnog sistema Velike Albanije zadrži u nastavi. Istraživanje je primarno zasnovano na korišćenju neobjavljene arhivske građe Centralnog državnog arhiva Albanije.

Rezime: Kraljevina Albanija je 1941. godine pokrenula ambiciozne projekte razvoja albanskog obrazovanja na Kosovu i Metohiji. Jugoslovenske škole su zatvorene, a više stotina albanskih učitelja i nastavnika je upućeno na Kosovo i Metohiju kako bi kroz letnje kurseve i školsku nastavu učvrstili albanski karakter tog prostora. Inicijatori ove politike bili su pripadnici albanske intelektualne elite koji su zauzimali visoke pozicije u Savetu ministara. Italijanski i albanski organi imali su česte sporove na polju kulturne i identitetske politike, optužujući drugu stranu za „antiitalijansko“, odnosno „antialbansko“ delovanje. Nakon oslobođenja 1944. godine, Komunistička partija Jugoslavije je kao jedan od primarnih ciljeva na Kosovu i Metohiji istakla prosvećivanje stanovništva i širenje osnovnoškolske mreže, što je bio i zahtev albanskih funkcionera u partiji. Usled nedostatka kvalifikovanih prosvetnih radnika albanske nacionalnosti, odlučeno je da se učitelji i nastavnici iz perioda okupacije zadrže u nastavi, a 1945. organizovano je novo dovođenje nastavnika iz Albanije. Na taj način, prosvetni radnici okupacionog sistema Velike Albanije postali su nosioci „socijalističkog obrazovanja“ na Kosovu i Metohiji.