2/2020
Članci

„POKRET U PLANINAMA“: ANTIKOMUNISTIČKI POKRET OTPORA U RUMUNIJI 1944–1962. GODINE

Objavljeno 2020-08-20

Ključne reči

  • Rumunija,
  • Hladni rat,
  • Saveznici,
  • otpor,
  • gerila,
  • komunizam
  • ...Više
    Manje

Kako citirati

DRAGIŠIĆ, O. (2020). „POKRET U PLANINAMA“: ANTIKOMUNISTIČKI POKRET OTPORA U RUMUNIJI 1944–1962. GODINE. Tokovi Istorije. https://doi.org/10.31212/tokovi.2020.2.dra.161-184

Apstrakt

U radu se ispituju počeci, organizacija, motivi, delovanje i ciljevi oružanog antikomunističkog otpora u Rumuniji od 1944. do početka 60-ih godina 20. veka. Analiza aktvnosti antikomunističkog pokreta otpora predstavlja naličje analize procesa komunističkog osvajanja vlasti u toj zemlji. Napisan pretežno na osnovu rumunske literature, sa ciljem da prikaže karakteristike antikomunističke oružane borbe u Rumuniji, rad pruža mogućnost upoređivanja sličnih pojava u Istočnoj Evropi tokom Hladnog rata.

Rezime: U radu su prikazane opšte karakteristike različitih grupa koje su u Rumuniji posle Drugog svetskog rata organizovale oružanu pobunu protiv novog socijalističkog sistema. I pored činjenice da je otpor proizilazio iz unutrašnjih karakteristika rumunskog društva i posleratne politike, izvesno je da je i strani faktor imao značajnu ulogu u njegovom organizovanju. Do marta 1945. oružani otpor je bio motivisan interesima Nemačke da odbrani svoje pozicije u Rumuniji, posebno u Ploeštiju. Sa uspostavljanjem vlade Petra Groze nemačke akcije su bile presečene, ali je oružani otpor dobio novu dinamiku i motive sa izbacivanjem „istorijskih stranaka“ iz strukture vlasti. Od proleća 1945. sve je značajniji bio uticaj američke obaveštajne strukture u organizaciji oružane pobune u Rumuniji.Oružani otpor je bio najsnažniji krajem 40-ih godina, što je bila posledica sovjetskog osvajanja strukture vlasti, sa jedne strane, i Rezolucije IB-a, sa druge strane, kao i krajem 50-ih kao posedica nemira u Mađarskoj. U otporu je učestvovalo najviše Rumuna (ali i Nemaca, Mađara i Ukrajinaca), pripadnika Narodne seljačke partije (Juliu Maniu), seljaka, muškaraca između 35 i 50 godina, a predvodnici četa su uglavnom bili legionari koji su na saradnju sa stranim faktorom pristali usled gubitka svojih pozicija na kraju Drugog svetskog rata.