Objavljeno 2021-04-29
Ključne reči
- Gavrilo Princip,
- atentat,
- revolucija,
- osuda,
- svečana sahrana
- neutralizacija,
- religijsko-nacionalna konstrukcija,
- promijenjeni identitet,
- interpretacije,
- politička instrumentalizacija ...Više
Kako citirati
DUJMOVIĆ, S. (2021). KAKO JE NESTALA REVOLUCIJA – SLUČAJ GAVRILA PRINCIPA. Tokovi Istorije. https://doi.org/10.31212/tokovi.2021.1.duj.13-40
Apstrakt
Rad je pokušaj davanja odgovora na pitanje kako je došlo do toga da je u savremenim raspravama nestao revolucionarni sadržaj čina atentata. Razmatra se i način na koji je pojedinačni čin, odnosno njegov nosilac Gavrilo Princip postao dijelom kolektivnog sjećanja, sveden u granice vjersko-nacionalnog kolektiviteta i kako je iz tog svedenog determinisanja poslana redefinisana i redukovana poruka o njegovom identitetu.Rezime: Od Principovog čina atentata prvi su se ogradili srpski uglednici, a vrhovi Srpske pravoslavne crkve su ga stigmatizirajući ekskomunicirali iz zajednice. Nakon rata, 1920. godine, povodom prenosa Principovih kostiju i sahrane u domovini, kada su on i njegovi drugovi „vraćani“ u simboličnu religijsko-nacionalnu kolijevku, neutralizovan je njegov potencijalni revolucionarni sadržaj i potencijal. Pošto sakralizacija nije dopuštala preispitivanje, ekskluzivno pravo tadašnje vlasti, pa i svake naredne, bilo je da tumači i plasira religiozno-mitološki identitet Gavrila Principa i njime manipuliše, izolujući ga od istorijske stvarnosti. Dalјu promjenu Principove simboličke revolucionalne slike sa proklamovanjem jugoslovenske etatističke ideologije 30-ih godina jednim dijelom onemogućilo je konstantno preispitivanje odgovornosti za rat. Princip i drugovi su ponovo dobrodošli da osnaže kolektivni duh 1939. godine, u kojoj je političkim turbulencijama već bila ugrožena Bosna i Hercegovina, a dalјe komadanje Jugoslavije bilo izvjesno. Danas, zatomlјavanjem osnovnog, revolucionarnog čina Gavrila Principa i političkom instrumentalizacijom, on se svodi na parareligijsku, odnosno nacionalno-političku svetinju, u svrhu proizvodnje perpetuirane političke stratifikacije nacionalno-religijskih tabora, ali što je možda još važnije, u svrhu onemogućavanja dijaloga, razaranja zajedništva i zamaglјivanja socijalne eksploatacije u skladu sa novim vrijednosnim paradigmama (religija, nacionalizam, kapitalizam), te u krajnjoj liniji i difamacije potencijalnog omladinskog pokreta i socijalne pobune.